|
| |
Početkom osamdesetih na vinkovačkoj rock'n'roll sceni iz "glazbenih
skupina" RAZLAGAČI, RADNI LJUDI I GRAĐANI, POGREB X, THE UŽAS
i dr. stvorile su se okosnice bendova SATAN PANONSKI, MAJKE, KAOTIČNE
DUŠE, NEPOPRAVLJIVI, POKVARENA MAŠTA, i poniknula strip-radionica
najorginalnijeg hrvatskog strip majstora Dubravka Matakovića. Od svih
njih najveći uspjeh polučili su Majke i Satan Panonski (pravim imenom
Ivica Čuljak, a poznat i po nadimku Kečer II). Nažalost, Ivica Čuljak
braneći Hrvatsku pogiba 1992. godine pod nerazjašnjenim okolnostima,
Rat, ali i općepoznata nestabilnost postava rock'n' roll bendova utjecali
su na to da je većina bendova nestala sa scene, ostavljajući Majke
(koje su također promjenile gomilu postava - naravno, s konstantom
Baretom) kao jedine predstavnike vinkovačke scene u širim okvirima,
sve do pojave Kojota koji su od zagrebačke grupe postali vinkovačko-zagrebačka
grupa, čiji nukleus čine bivši članovi POKVARENE MAŠTE.
- Okupili smo se, najbolji iz svake grupe i počeli svirati. Nešto je ipak
ispalo od toga. Nismo računali da ćemo snimiti ploču i da ćemo svirati
dalje od Županje i tako, nego smo se sastajali i bilo nam je zabavno svirati.
Kada je krenulo, onda smo skužili - što ne bismo sada išli i dalje. Nama
je to bila zabava, nismo se tukli, nismo išli na utakmice, nego smo se
zavlačili u rupe i svirali. - riječi su to Kilmistera, basiste Majki kojima
opisuje najranije početke benda.
1988. godine Majkama izlazi prva kazeta
za etiketu Zdenka Franjića "Slušaj najglasnije". U trenutku
izlaska kazete Majke su bile u sastavu: Bare (vokal), Korozija (bubnjevi),
Kilmister (bas), Duspara (gitara) i Pokrovac (gitara). 1989. godine pojavljuju
se njihove snimke na legendarnom LP-u "Bombardiranje New Yorka",
na kojem su zastupljeni većinom neovisni vinkovački rock bandovi, u izdanju
"Slušaj najglasnije" (1998. reizdanom u obliku CD-a za "Dancing
Bear", sa bonus pjesmama). Odlaskom Marina Pokrovca u London, grupa
se raspada, no uskoro i ponovno okuplja nakon njegova povratka. Sljedećeg
dana, dok je išao na probu, Marin Pokrovac pogiba sletivši autom u rijeku.
Grupa odlučuje nastaviti s nastupima, te 1990. izdaje svoj prvi album
"Razum i bezumlje" za
neovisnu etiketu "Search & Enjoy" Aleksandra Dragaša i Ante
Čikare. Album je snimljen u studiju Želimira Babogredca (svojevrsne vinkovačke
glazbene legende), tekstove je napisao Bare, glazbu Duspara a produkciju
i aranžmane potpisuju cjelokupne Majke. Uz Majke, Bare je u to vrijeme
imao i svoj side-project, nazvan Hali
Gali Halid (parodija na Halida Bešlića i Muslimovića), te je i objavio
EP "VO-ZDRA" za Zdenka
Franjića. No sudbina se, ne po prvi ni zadnji put, poigrala sa Majkama
i nije im dopustila da svoj dotadašnji kultni klupski status (posebice
u Hrvatskoj i Sloveniji) pretvore u masovnu popularnost. Dogodio se rat.
Bare to razdoblje od 1990. do 1993. opisuje ovim riječima
- Onda je došao rat, Duspara se zaredio u hram Hare Krsne, raspala
se grupa i onda, eto, ponovno smo se sastali ja, Zoran (Čalić), Željko
(Korozija) i mali Jurica (Nižić).
U tom sastavu Majke 1993. snimaju svoj drugi album "Razdor"
za T.R.I.P., podlabelu Croatia Recordsa, opet zahvaljujući Aleksandru
Dragašu. Tekstove potpisuje Bare, glazbu Zoki, dok je produkcijski posao
obavio Denyken. CD izdanje ovoga albuma obuhvaća i najveće hitove sa prvoga
LP-a. Za prvu pjesmu s albuma "Krvarim od dosade" snimljen je
i video spot.
1994. godine grupa, uz konstanto koncertno nastupanje, snima svoj treći
album "Milost", za izdavaća
"Heroinu Novu", u sastavu: Bare (vokal), Korozija (bubnjevi),
Dujma (ritam gitara), Kilmister (bas gitara), Zoki (solo gitara). Tekstove
potpisuje Bare, a većinu glazbe Zoki, uz Dujmu i dvije stare pjesme za
koje su glazbu napisali Duspara i pokojni Marin Pokrovac. Snimljen je
i video spot za pjesmu "Ja sam budućnost".
Godina 1996. definitivno je označila masovnu popularizaciju Majki i njihovo
prerastanje u nacionalni rock'n'roll fenomen, iako godina prije toga nije
to nimalo obećavala. Jer u 1995. godini Majke su doživjele još jedan raspad,
pa je čak određeno vrijeme Bare nastupao s Kojotima kao svojim pratećim
bendom. No najveća tragedija dogodila se na obiteljskom planu - samoubojstvo
Baretove supruge (overdose). Bare je ipak odlučio preživjeti, ponajviše
zahvaljujući brizi za svojeg sina Mirana, te je ponovno okupio Majke u
manje-više starom izdanju: Bare (vokal), Zoki (gitara), Kilmister (bas),
Kruno (gitara) i Čaka (bubnjevi). Album "Vrijeme
je da se krene" sniman je u studiju ZeKaeM-a, pruducent je bio
Denyken (producent "Razdora"),
a izdala ga je izdavačka kuća Jabukaton iz Zagreba. Sve stvari su napisane
u kombinaciji Bare (tekst) - Zoki (glazba), osim u jednoj stvari za koju
je već prije glazbu napisao Duspara. Spotovi su snimljeni za tri stvari:
"Mene ne zanima" (osvojen Porin za najbolji spot), "Odvedi
me" i "A ti još plačeš".
1997. godine Majke su naplatile svoj, već više nego desetogodišnji, boravak
u hrvatskoj rock'n'roll glazbi, i nakon bezbroj manjih i srednje velikih
koncerata, te skupnih koncerata (svih pet Fiju Briju), održale veliki
samostalni koncert u Domu športova pred nekoliko tisuća ljudi. Izdavačka
kuća "Dancing Bear" reizdala im je prvi album , koji do tada
nije bio dostupan na CD mediju, uz dodatak bonus pjesme "Nema načina"
koju su Majke prije snimile za njihovu kompilaciju "The best of indie
rock: Made in Croatia".
Koncert održan 25.4. 1997. u Domu športova ovjekovječen je na CD-u, te
se pojavio na tržištu za etiketu Jabukaton. Naziv mu je vrlo simboličan
i pokazuje kako Bare i Majke najbolje funkcioniraju - "Život
uživo". Na taj način upotpunjena je slika o Majkama, ali ni u
kojem slučaju nije stavljena točka na i, jer su Majke još uvijek spremne
dati nam puno čistokrvnog rock'n'rolla.
Na dodjeli prve rock nagrade "Crni Mačak", u Čakovcu u ožujku
1998. godine Majke su osvojile dva "Crna Mačka" za najboljeg
rock izvođača u 1997. godini i najbolji nastup uživo (nagrada publike).
Za plesno-kazališnu predstavu "Rock + Roll" Emila Matešića i
njegove plesne grupe "Stereo" Majke su napravile glazbu, te
se kao promidžba predstave pojavio spot za pjesmu "Oprost",
koju su Majke napravile.
26.6. 1998. godine izašao je novi album Majki pod nazivom "Put
do srca sunca" (prvotno se trebao zvati "Bratstvo").
Sve tekstove napisao je Bare, a glazbu Zoki. Izdavač je Jabukaton. Na
albumu je napravljen određeni glazbeni pomak (u nekim pjesmama uključeni
su i puhači) uz sudjelovanje većeg broja gostiju (congas, pedal steel
gitara, hammond itd.). A kao prva najava novog albuma, pojavio se spot
za pjesmu "Daj mi". Nakon izdavanja albuma Majke su krenule
na manju koncertnu turneju kako bi predstavile nove pjesme, a pojavio
se je i novi spot - za pjesmu "Grešnik". Došlo je i do promjena
u postavi banda. Novi bubnjar umjesto Čake je postao Tomas. Na dodjeli
rock nagrade "Crni Mačak", u Rijeci 28. veljače 1999. designerska
skupina "Božesačuvaj", koja je oblikovala omot albuma "Put
do srca sunca" osvojila je Crnog Mačka za najbolje oblikovan omot
rock albuma izdanog u 1998. godini. Poslije Porina grupu je napustio gitarist
Zoki. Za izbore 3.1. 2000. Bare se uključio u kampanju SDP-a i HSLS-a,
te zajedno sa još nekolicinom rock bandova sudjelovao u projektu "Budi
ponosan", koji je kulminirao koncertom u Domu sportova 22.12.1999.
Na samom kraju 1999. Majke su izdale singl "Budi ponosan" (u
novoj verziji), povodom svoje petnaestgodišnjice postojanja.
U proljeće 2000. Bare je najavio raspuštanje Majki i lansiranje solo karijere,
a oproštajni koncert Majki održan je 08.09. na Šalati u sklopu koncertne
manifestacije "Zagreb gori". Nastup na "Bike October Festu" 30. 09, jesenskom
nastavku već tradicionalnog "Biker Days" okupljanja u Puli, bio je zapravo
zadnji nastup Majki, no on je bio odrađivanje ranije ugovorene obveze.
Od 24. veljače 2001. prvi solo album Gorana Barea "Izgubljen
i nađen" pušten je u prodaju, a snimio ga je zajedno s "Plaćenicima"
(Kruno Levačić na bubnjevima, Dubravko Vorih na basu, Marko Križan
na klavijaturama i harmonici, Alen Kraljić na gitari, Davor Rodik
na tipično američkim instrumentima kao što su steel gitara, lap steel,
pedal steel, Rista Ibrić na violoni, mandolini...) Koncertno predstavljanje
albuma po Hrvatskoj i okolici slijedi.
Možda će zvučati pretenciozno kada kažem da su Majke, daleko bolje nego
sve recentne svjetske grupe iz osamdesetih i devedesetih koje temelje
svoj izričaj na hard zvuku s početaka sedamdesetih, pogodile onu bit,
esenciju koju su postizali bendovi MC 5, Steppenwolf, Stooges i New York
Dolls. No ipak, oni nisu bili najveći uzor Majkama. Najveći uzor bila
im je grupa Flamin' Groovies, ne javnosti toliko poznata kao gore navedene
grupe, ali svejedno izvrsna. Kada tome dodate primjese bluesa, psihodelije,
rhythm & bluesa, countryia, tex-mexa i obvezno punka, promješate s
bolno-iskrenim-životnim tekstovima dobijate eksplozivnu smjesu energije
nazvanu Majke.
Nakon prvih demo snimaka Majke su
proglašene garage bandom (uglavnom zbog nekvalitetnih snimaka), no izdavanjem
prvog albuma pokazale su svoj pravi
glazbeni izričaj, zvuk najviše sličan MC 5 i Stoogesima, ali uz karakterističan
Baretov blueserski vokal i zrnca psihodelije koja će jače doći do izričaja
na drugom albumu. Album "Razdor"
zbilja razdire, te je i sam Bare za njega rekao da ga pukne u glavu svaki
puta kada ga čuje. Definitivno je najupečatljiviji album Majki, te dokaz
da pshihodelija ima još više opravdanja u devedesetima nego krajemem šezdestih
. Treći album - "Milost"
svojevrsni je odmak od prva dva albuma, ponajviše zbog svoje izglancane
produkcije, koja je djelomično doprinijela da ovaj album, sa svojim highway
soundom ne pogodi cilj. Četvrti album
"Vrijeme je da se krene" uspješno je ujedinio sve postignuto
na ranijim radovima, ali se vinuo i u nove visine. Na njemu ima svega,
od tex-mexa do punka, i to popraćeno do sada najboljim tekstovima. Sva
ta raznolikost, ali i godine postupnog pridobivanja publike doveli su
do potpunog proboja Majki i do širokih masa. Svima njima (a i nama koji
ih pratimo od početaka) Majke su podarile i album
uživo, sliku života i rada banda na sva četiri albuma i u ovih više
od deset godina.
Na novom albumu "Put do srca sunca"
Majke su nastavile širenje svoga glazbenog spektra kao i na albumu "Vrijeme
je da se krene", no ovaj puta sa nešto manje uspjeha. Ispeglani zvuk
gitara i pretiha ritam sekcija čine ovaj album više zbirkom (vrlo dobrih)
pjesama nego zatvorenom cjelinom, te je za potpuno prihvaćanje albuma
potrebno preslušati ga više puta. No daleko od toga da su Majke prešle
u mainstream i da na albumu nema izvrsnih pjesama ("Grešnik"
koja otvara i "Rođenje" koja zatvara album, "Daj mi"
u country stilu, i pomalo plemenska "Ša-na-na /Molitva suncu/).
|
|
|
|
