NACIONAL
- 25.01.2001.
Blues Gorana Bareta
Nakon oproštajnog koncerta minule jeseni,
na "Zagreb gori", pjevač i vođa vinkovačke grupe Majke Goran Bare
najavio je definitivni raskid grupe i svoj samostalni album. Premda
je pjesme za novi album snimio u zagrebačkom klubu "Sax" i dovršio
ih u tonskom studiju "Crno bijeli svijet" još ljetos, te najavio njegov
izlazak za listopad prošle godine, album će se u CD shopovima moći
naći za mjesec dana. Album je završen početkom prosinca. No izaći
će za mjesec dana u izdanju "Croatia Recordsa", objasnio je Goran Bare,
istaknuvši da Majke nisu bile komercijalan bend, no prodavale su albume
i koncerte u visokim tiražama. Etablirani glazbenici koji su svirali
na novom albumu, kako kaže, bit će i njegova koncertna postava, s
iznimkom basista Nenada Voriha, umjesto kojeg će uživo nastupati Nikola
Marjanović. Ovih dana je sa šestoricom novih članova, gitaristom Alenom
Kraljićem, steel gitaristom Davorom Rodikom, multiinstrumentalistima
Markom Križanom i Ristom Ibrićem te bubnjarom Krunom Levačićem počeo
probe pjesama s novog albuma. Producent albuma je Nenad Zubak. Goran
Bare pun optimizma opisuje svoj samostalni album kao početak nove
faze, u kojoj je nakon dugogodišnje opijenosti trijezno počeo promatrati
svijet oko sebe. Kao bivši ovisnik, album je posvetio ljudima koji
su prolazili kroz isti pakao droge i uspjeli se izliječiti od bolesti
zvane heroin, što će biti naglašeno i na omotnici novog albuma naslova
"Izgubljen i nađen".
 NACIONAL:
Samostalni album najavljivali ste još dok ste bili pjevač i vođa Majki,
no raskid grupe tada niste spominjali?
- Nisam to tada znao. Majke nisu mogle odsvirati moje zamisli. One
su klasičan hard rock trio koji praši iz sve snage, ja sam bio tu
da skačem i da se derem po pozornici. To je trajalo 15 godina i bilo
je lijepo. Ne mogu to više raditi, prestao sam u tome uživati. U posljednje
vrijeme, kad bih pjevao na koncertima s Majkama, nisam razmišljao
o pjesmama. Znao sam se pitati koliko može biti sati, što radi moj
sin u Vinkovcima. Nisam bio sretan. Sad počinje nova priča.
NACIONAL: Riječ je o autobiografskoj priči
"Izgubljen i nađen"?
- Da, mislio sam da sam izgubljen, no shvatio sam da sam se našao.
Toliko sam zadovoljan novim snimljenim albumom da ga držim u svojoj
privatnoj fonoteci s CD-ima drugih autora. Pet izdanih albuma Majki
nikada nisam slušao i držim ih postrani, za svoga sina Mirana, kad
odraste. Toliko sam zadovoljan novim albumom da, kad i ne bi izišao,
bio bih zadovoljan, jer ga imam kod kuće. Na tom albumu, to sam pronađeni
ja. Osamnaest godina živio sam zatvorenih očiju i progledao sam. Svijet
oko mene nije baš bajan, no ništa me ne može slomiti. Svaki neuspjeh
može me samo ojačati i uzdignuti. Da, život je borba, no ne predajem
se!
NACIONAL: O toj vjeri u sebe pjevate i
na novome albumu. "Vjera" je bio jedan od alternativnih naslova
albuma?
- Shvatio sam da te vjera u sebe jedina može izvući. Ako vjeruješ
u sebe, vjeruješ i u Boga. To sam proživio i iznio sam to u stihovima
pjesama s novog albuma. Proživljavao sam 1998. takve strahove i smatrao
sam da bi bilo najbolje sve prekinuti, riknuti. No tu vjeru -"Bare,
okreni se sam sebi" osjetio sam u sebi samome. Znam da još mnogo moram
naučiti, no doznao sam tko sam, našao sam se. U Crkvu kao instituciju
ne vjerujem.
NACIONAL: Pa tko ste?
- Sve što sam spoznao, ruknuo sam na album i ljudi će čuti tko
sam. Čovjek sam koji je u životu prošao mnogo ružnoga, i dalje učim,
otvoren sam za sve pozitivne opcije. Muzički, napokon sam počeo raditi
glazbu za svoj glas.
NACIONAL: Nije li možda to samo jedna glazbena
faza nakon koje slijedi ponovno osnivanje Majki?
- Majke definitivno više nikada neće biti ono što su bile. Žao
mi je što dečki iz benda nisu ostali Majke, imaju isto pravo na to
ime kao i ja. Mogli su naći novog pjevača i nastaviti svirati hard
rock. Sebe vidim samo u bluesu i želim pjevati samo blues.
NACIONAL: Nije li vaše ime bilo sinonim
za Majke te bi nastavak rada grupe bez vas bio uzaludan?
- Ne, vjerojatno tako misle dečki iz benda, ja ne. Mogli su naći
pjevača koji bi te pjesme otpjevao bolje od mene, možda ne tako uvjerljivo,
no možda su mogli napraviti još puno dobrih pjesama. Jer dobrih rock
and roll bendova na našem području nema.
NACIONAL: Glazbeno, album je prožet bluesom?
- Tematski sam pokušao kroz pjesme ispričati ljudima sva sranja
koja sam prošao i dati im savjet, dok sam glazbeno pokušao napraviti
album koji ima utjecaja i bluesa, i jazza, i rock 'n rolla. Rekao
sam svim glazbenicima koji su radili na albumu, da sviraju jednostavno,
bez ograničenja. Kako su svi oni odlični glazbenici, sama svirka na
albumu je moćna. Bez pretjerivanja, zvuči fantastično.
NACIONAL: Na novom albumu nije se našla
najavljivana skladba u kojoj su trebali svirati i Zlatni dukati?
- Da, trebao mi je jedan čovjek koji svira begeš, tamburaški kontrabas,
jedan s primašem i kontrabasist. Ja sam u istoj pjesmi trebao odsvirati
usnu harmoniku i to je trebao biti blues na slavonski način. Zbog
roka pjesmu nismo snimili za ovaj album, no to ne znači da je neće
biti na drugome. Tako bismo proširili vidike tamburašima, koji drndaju
stalno jedno te isto. Dalmatinci su proširili svoju izvornu glazbu,
od njihovih pjesama nastala je novokomponirana glazba, dok su Slavonci
zaboravili Zvonka Bogdana. Jednu od najljepših pjesama na novom albumu,
u aranžmanu Marka Križana, otpjevale su članice ženske klape Cesarice.
Sudjelovale su u dvije pjesme: "Pokreni se i izmijeni se" i "Neka
se čudo desi". Spomenut ću i Hrvoja Rupčića, člana grupe Cubismo,
koji je odsvirao konge na jednoj od pjesama.
NACIONAL: U zadnje vrijeme većina glazbenika,
pa čak i oni koji su se nekoć prodavali pod rock, koketiraju s elektronskom
glazbom. Možemo li i vas uskoro očekivati u tome?
- Možda, tko zna.
NACIONAL: Bila sam uvjerena da o tome imate
pozitivan stav.
- Sve što dobro zvuči, dobro je. Imam kod kuće nešto elektronske
glazbe. To nije ova današnja elektronska glazba koja se radi od već
snimljene, na kućnim računalima. Osobno bih se također koristio elektronskom
glazbom, no na drukčiji način nego što to rade današnji "freakovi"
elektronike.
NACIONAL: Povod zadnjeg razgovora bio je
vaš predizborni angažman, u kojem ste zagovarali "novo vrijeme"
i vlast koja je pobijedila. Je li ona ispunila vaša očekivanja?
- Novo vrijeme je došlo. Nitko nije zadovoljan, koliko vidim,
nisam ni ja, no nešto se kreće. Bitno je da smo se riješili diktature
i one garniture koja nas je tlačila deset godina, a prava demokracija
tek se sada rađa. Nije sve bajno, ali, jebi ga, ljudi su htjeli kapitalizam,
evo im ga sada! Nesreća je u tome što nas je zadesio taj nesretni
rat u kojem su ljudi koji su vodili ovu zemlju pokrali ljude koji
su je branili. Da nije bilo HDZ-ova balkanskog kapitalizma, surovog
lopovluka, Hrvatska bi danas bila mnogo ljepša od većine europskih
zemalja. Svi članovi šestorke trebaju izglasati jedan zakon, to nije
lako, ali to je demokracija. Ona pupa i treba joj vremena. Jer nakon
dva carstva iluzija, nakon dva majstora iluzije, Tita i Tuđmana, demokracija
se ne može osjetiti preko noći. No ne treba kukati, trebamo se boriti
za bolje i ljepše sutra.
NACIONAL: Dobili ste status samostalnog
umjetnika, nakon što vam je prvi put odbijen zahtjev, što je tada
izazvalo javne polemike.
- Napokon. Lani sam bio odbijen kao izvođač. Moja je pogreška
što i prvi put nisam podnio zahtjev kao glazbeni autor, jer je njihovih
zahtjeva kudikamo manje nego izvođača. I šanse za dobivanje statusa
tada su veće, no ove sam ga godine dobio.
NACIONAL: Država iz svog proračuna plaća
doprinose?
- A ne. Svakih pet godina moja je dužnost donijeti novih 70 minuta
snimljenog materijala i rezultate svog rada. Volio bih i potrudit
ću se da do kraja života svakih pet godina donosim snimljene materijale.
NACIONAL: Još na četvrtom albumu Majki
napisali ste pjesmu "Nije lako" u kojoj govorite o svom rodnom kraju
kao o sredini u kojoj nije lako biti drukčiji od drugih. Rekli ste
mi jednom kako su prodavačice u dućanu pri vašem ulasku vadile češnjak
ispod tezge.
- Da, nije lako biti drukčiji u malome mjestu. Nerijetko sam javno
"prao" Vinkovčane, jer svi oni dobro znaju što su mi radili 1994.
godine. Otvorio sam tada privatni obrt, kafić, koji su svom silom
svi htjeli zatvoriti. Policija je svakodnevno provodila racije, rastavljala
automobile pred gostima koji su sjedili na terasi kafića. Žene su
zabranjivale svojoj djeci da dolaze k meni u lokal, a svećenici ga
s oltara prozivali kao đavolje gnijezdo. Ti isti ljudi koji su me
tada "gađali", nakon nekoliko godina, kad bih dolazio u Vinkovce u
posjet sinu, pozdravljali su me i pitali kako sam. Opraštam svim tim
ljudima, ali ne moraju me pozdravljati i tapšati po ramenu.
NACIONAL: Razmišljali ste o preseljenju
sina iz Vinkovaca, kako bi živio s vama u Zagrebu?
- Razmišljao sam o tome. No on je još uvijek u Vinkovcima jer
je jako vezan za baku, moju majku. Ona ga je i odgojila. Moja je
žena umrla kad je moj sin imao godinu dana i on svoju majku ne pamti.
Vidi je samo na slikama i zna da je to njegova mama, ali baka mu
je sve. Bilo bi jako bolno kad bih ga odvojio od nje. Živjet ćemo
zajedno kad on sam poželi živjeti s ocem.
Razgovarala: Ivana Matić
|
|
