Zahvaljujući rock'roll kolegama Borisu i Ivici Bađunu (autorima
i voditeljima poznate radijske rock emisije "Obračun
kod HR korala") pred vama se nalazi interview koji su oni
obavili s Goranom Baretom, frontmanom grupe Majke.
Nikad se nisam osjećao ovako jako!
Razgovor s "vokalnim solistom ansambla Majke", Bare Goranom,
vođen je u predvorju sportske dvorane u "Graberju" neposredno prije varaždinskog
nastupa grupe na Levi's-ovom Roll & Music Touru, u petak 11. rujna,
kojim će Majke još jednom pokazati i dokazati činjenicu da su uvjerljivo
najbolji hrvatski rock'n'roll band. Čovjek koji je neporeciva konstanta,
od članstva u Majkama, preko pisanja dobrih pjesama, pa do dosljednosti,
bilo da se radi o bezumlju ili razumu, uz kavu i par cigareta u odgovorima
će "koristiti" neke od naziva svojih albuma, i razotkriti tko
se krije iza osobe koja je još davno odlučila - "Ja sam budućnost".
Kako
bi u nekoliko rečenica predstavio grupu Majke, od samih početaka do danas?
Mi smo jedan običan rock sastav iz malog mjesta, koji je pokušao kroz
muziku učiniti nešto od svojih života. Ispred nas nije bila neka budućnost,
nismo znali točno što nas čeka, a nismo niti vidjeli ništa lijepog
u životu. Pa smo pokušali kroz muziku i nastupanje dodati malo uzbudljivosti
i svjetla u naše živote. Mislim da smo u tome uspjeli, ali smo za
to platili dosta veliku cijenu. To je bila naša sudbina, izdržali
smo. Sada je sve O. K. Izdržali smo ono loše, a ono dobro nas je oplemenilo.
Majke
iza sebe imaju pet studijskih albuma, jedan "nulti" i jedan
uživo. Gledano iz tvoje perspektive da li postoji tebi najdraži album,
najbolji, najiskreniji, odnosno možeš li ukratko ocijeniti vaša dosadašnja
izdanja?
Što se tiče najiskrenijeg albuma - svi su iskreni, a mislim da je
"Vrijeme je da se krene" po meni dosad najbolji album, ne
samo naš nego i općenito. A i zadnji, "Put do srca sunca"
je također strahoviti album, u neku ruku zbog pomaka u sviranju i
korištenju instrumenata. U našoj muzici je bitna naša lirika, a glazba
i produkcija su tu samo da bi se kroz te tekstove prikazala naša misao.
Svi su mi albumi dragi, ne mogu niti jednog izdvojiti, treći mi možda
nije baš drag zbog toga što nisam bio dovoljno svjestan kad smo ga
radili. Šta ćeš, i to se događa.
Kad smo
prvi puta razgovarali, u klubu Ex potkraj '93. u kratkom si roku "potrošio"
zamjetan broj piva. Generalno, tvoj je život u to vrijeme bio prilično
neobuzdan, bio si vrlo zatvoren i nedostupan za okolinu. Koji je zapravo
pravi razlog velike promjene u tvojem načinu "konzumiranja života"
?
Kad čovjek krene takvim načinom života još kao klinac, poput mene,
ne može biti svjestan posljedica. Nisam bio svjestan ničega, jednostavno
sam zagrizao pa što bude, a kako je život prolazio tako sam ja sve
lošije i lošije živio. Sve gore i gore stvari su mi se počele događati,
tako da sam u jednom trenutku mislio, a tako se i ispostavilo, da
mi još jedino preostaje smrt. Tako je i bilo. Kada sam prije godinu
dana došao liječniku, on mi je rekao, ako ne prestanem - da ću umrijeti.
I to je bio rez! Ili ćeš umrijeti ili ćeš živjeti, moraš odlučiti.
A ja sam odlučio živjeti, s jedne strane zato što imam dijete, a s
druge, jednostavno kad dođeš do kraja onda vidiš da život može biti
lijep. Ako hoćeš da se oslobodiš narkotika ili alkohola mora ti se
sve to zgaditi, moraš to mrziti. Ja sam doživio da sam počeo mrziti
i drogu i sve te gluposti i jednostavno sam napravio taj rez. Nije
lako - normalno, ali nakon petnaest godina uništavanja ne može se
sad razmišljati kao da se ništa nije dogodilo. Čovjek se mora malo
pomučiti da bi bio trijezan, da bi počeo razmišljati. Ja sam sad počeo
ponovno razmišljati, ponovno učiti neke stvari, ponovno razgovarati,
ponovno čitati. Bio sam se zapustio opako.
Opaki je i zvuk Majki, utemeljen na bandovima
kao što su MC 5, Steppenwolf, Stooges, New York Dolls, Flamin' Groovies
s "majčinski" umiješanim primjesama bluesa, rhythm & bluesa, punka,
psihodelije, te u zadnje vrijeme countryja i tex-mexa; kako bi ti
opisao zvuk Majki?
Sve stoji što si ti sad rekao. Ja jednostavno volim raznu muziku,
ne možemo se sad ograničiti. Postoje neka djela iz klasične muzike
koja volim, nije mi to dobro kao nešto iz rock'n'rolla ili popa, ali
sviđa mi se. Volim sve što me dirne u srce i mozak i plijeni moju
pažnju, nešto što mi prođe kroz glavu i ostane. U svakoj vrsti glazbe
postoje autori koje volim, ljudi koji imaju u svojoj glazbi neku težinu.
Tako smo i mi težili k tome, da to ne bude neka specifična vrsta muzike,
dok su naši tekstovi zahtijevali da to bude malo teži zvuk. Ne možemo
sad pjevati o nekom teškom životnom stanju uz frulice. Zahtjevamo
neki teški akord, teške tonove, mol. A opet, naš zadnji spot je pjesma
o pročišćenju, o pronalasku ljubavi i sebe pa je zato malo lepršavija...
Volim onu glazbu koja je jaka i koja ostaje u meni. Za naš zvuk nema
nekog specijalnog recepta, jednostavno - onako kako nam paše, mi
tako napravimo.
"Put do srca sunca" je više od
svih dosadašnjih albuma mainstream; da li to dolazi s godinama, jer
je neupitno da i dalje svirate sami sebi, prema svojim kriterijima
?
Što bi to zapravo moglo biti mainstream, kao neka glavna struja? Današnja
glavna struja je hip hop sa nekim primjesama, što ja znam, soula,
...Mislim da su Majke klasičan rock, malo bolje snimljen. Da smo '90.
godine imali ovakve uvjete za snimanje vjerojatno bi to tako zvučalo,
a zvučalo je onako samo zato što nismo imali ni novaca ni uvjeta.
Mi sada već radimo neke nove pjesme i mislim da će, pošto sam se malo
osvijestio, te pjesme biti puno teže što se tiče intelekta. Napokon
sam pronašao neke odgovore na neka pitanja koja su me mučila cijeli
život, pronašao sam neka rješenja koja nisu rješenja samo za mene
i mislim da to mogu povjeriti ljudima. Kad dođe vrijeme ljudi će ih
čuti. Ovo što smo zadnje napravili je odraz stanja našeg duha i tijela
od '96. do početka '98. godine. Sad već počinjemo raditi pjesme koje
su odraz sadašnjeg stanja, puno svjetlije i puno bolje. Mislim
da se nikad nisam osjećao ovako jako kao sad!
Kakvom
vidiš budućnost, što želiš da se dogodi u vremenima koja slijede?
Ja sebe vidim do kraja svog postojanja u glazbi, za mene je glazba najsnažniji
umjetnički vid, mislim da je najduhovnija, da je puno iznad ostalih vidova
umjetnosti. Na nekom višem nivou. Za glazbu treba biti rođen. Ona se ne
može naučiti. Trebaš je posjedovati u sebi, a ja je posjedujem i želim
je drugim ljudima pokazati i prikazati. Do sada se to ljudima sviđalo,
uvijek će biti ljudi koji će u tome naći sebe. Mislim da ću se do kraja
svog života baviti glazbom, a sada, da li ću biti popularan ili neću,
to je sve pitanje nekih nižih stvari. Do prije tri godine ja sam bio siromašan
mladić koji je imao 20-30 kuna u džepu za cigarete i za jednu kavu, pa
sam bio sretan. Ovo je sad, malo više novaca, ali mislim da novci ne igraju
neku ulogu, oni samo čine da se osjećamo dobro. A, budućnost...ostati
ću do kraja života u ovome gdje sam sad!
Razgovarao:
Boris Bađun
|
|
