Goran Bare / MAJKE

 


GLORIA 23, OŽUJAK 2001.

Izgubljeni i nađeni u ljubavi

supruga TamaraBivši pjevač grupe Majke, koji je izdao prvi samostalni album, nakon pakla droge, alkohola i životnih tragedija, našao je svog anđela spasa: mlada novinarka HTV-a, koja mu je prije šest mjeseci postala suprugom, nagovorila ga je i pomogla mu da se izliječi od ovisnosti.
- Ljubav supruge Tamare i sina Mirana izvukla me iz pakla droge - kaže Goran Bare, bivši pjevač vinkovačke rock grupe Majke čija je pjesma "Vrijeme je da se krene" postala svojevrstan slogan pobjedničke koalicije na prošlogodišnjim izborima. Nakon što se lani razišao s bendom, 35-godišnji Bare snimio je prvi samostalan album s, kaže, autobiografskim pjesmama koji se upravo pojavio u trgovinama. "Izgubljen i nađen", naslov koji objedinjava devet skladbi, znakovit je. Goran je doista pronašao sebe. Nakon kalvarije koju je prošao, heroina, alkohola, tableta, samouništavajućeg života i gubitka supruge Mirjane koja je umrla od predoziranja drogom, u trenutku kad je došao do samog ruba i trebao mu je još samo korak da ga prijeđe, pojavila se Tamara.

- Moj anđeo došao mi je prije četiri godine - kaže Goran pričajući kako se upoznao sa 32-godišnjom Tamarom Baričević koja mu je prije šest mjeseci postala supruga.
- Vjenčali smo se u Zagrebu, a slavili smo s mojim kumom Tomicom Petrovićem, koji mi je prijatelj i menadžer, te Tamarinom prijateljicom Tamarom Kalin u restoranu "Kalin" u Bregani - priča Goran pokazujući ponosno vjenčani prsten na lijevoj ruci.

Prisjeća se kako je Tamaru upoznao 1.lipnja. 1997. na tulumu u Sesvetama.
Bare i Tamara- Čudno mi je o tome pričati pred Tamarom. Ona će se sigurno smijati i upadati u razgovor, ali zaista je bila lijepa kao anđeo. U to sam vrijeme bio u takvom stanju da se gotovo nisam mogao kretati, pa sam joj na tom tulumu po jednom mladiću poslao poruku da dođe do mene. Došla je i tako smo se upoznali. Dugo smo razgovarali. Tu smo noć proveli zajedno. Samo smo spavali, nismo vodili ljubav. Sutradan sam shvatio da sam zaljubljen. Bila je to ljubav na prvi pogled. Sve se poslije dogodilo bez pitanja, bez objašnjavanja. Sjeli smo u auto i otišli zajedno živjeti - priča čovjek koji se, priznaje, u prošlosti borio s četiri demona: heroinom, tabletama, alkoholom i ovisnošću o seksu. Tamarina ljubav pomogla mu je da ih pobijedi.
- Na toj zabavi - priča Tamara - Goran je teško hodao, jer je bio u vrlo teškom psihičkom stanju, depresivan. Preplavila me neka nježnost, ljubav. Osjećala sam se kao da ga već poznam. Došlo je do nekog spoja i uopće nije bilo upitno ostajemo li zajedno.

Tamara, po zanimanju profesorica likovnog odgoja, radi kao novinarka u redakciji kulture na HTV-u. Honorarac je. U početku Goran nije ni pomišljao na brak: nakon smrti supruge Mirjane, s kojom ima sina, progonio ga je osjećaj krivnje.
Bare, prva supruga i sin Miran- Živio sam - kaže - tako divljački da je to dotaknulo kritičnu točku. Tamara me odvela doktoru koji mi je otvoreno rekao da mi ne preostaje još mnogo od života. Smrt supruge bila je takva trauma koja me gotovo povukla za sobom. Nisam se želio ubiti, ali sam ipak o tome razmišljao cijelo vrijeme. Spašavala me slika mog sina Mirana. Ubijao sam se polako, postupno, napijajući se do nesvijesti, gutajući tablete i drogirajući se. Pokušavao sam, zapravo, pobjeći od sebe sama.
- Tamara mi je pomogla da se riješim tog osjećaja krivnje koji me ubijao. Znam da mi ju Bog poslao. Vjerujem u Boga, ali na drugačiji način od ostalih ljudi. Moja draga zatekla me kao poluobrazovanog, polupismenog, sve polunešto - priča Goran gledajući s nježnošću suprugu.

Nakon što se gotovo 15 godina uništavao, sada, veli, pokušava nadoknaditi propušteno. Naučio je, kaže, voljeti sebe. Ističe da mu ljudi, pa čak i njegovi roditelji, još ne vjeruju da je čist, da se ne drogira. To njihovo nepovjerenje ga je i u početku smetalo. Želio je pokazati da je doista uspio izići iz pakla.
- No, dajem im vremena da to uvide. Ako 12 godina stalno uzimaš drogu, naravno da tvoji refleksi više nisu kao kod drugih ljudi. Dolazim k sebi, ali što je dvije i pol godine zdravog života naspram desetljeća uništavanja. Misle da lažem, jer vide moje tikove, usporeno reagiranje, podočnjake, ispijenost... Nisam mršav već žilav - kaže pokazujući na svoje tijelo priznajući da ipak još nije "jak kao stijena".

Goran priča kako je njegova supruga veliki stručnjak za zdravu prehranu te i kad su bez novca, zahvaljujući njenom kulinarskom umijeću, fino i zdravo jedu. Piju alge iz američkog jezera Kalamath, u državi Oregonu. Te alge su im zamjena za meso koje se rijetko nađe na njihovom jelovniku.
- Meso nisam jeo godinama. Uzeo bih griz hamburgera i nastavio puno piti - priznaje roker dodajući kako mu je danas bioritam drugačiji. Najdraže mu je biti kod kuće. Dovoljno mu je samo gledati svoju dragu.

Goran piše pjesme, a Tamara slika ili čita knjige. Često i na glas, jer se on ne može koncentrirati na ono što čita.
- Tamara je divna i prema mojem šestogodišnjem sinu Miranu. Mali je obožava. Miran živi s mojim roditeljima u Vinkovcima, s bakom Anom i djedom Vladom. Prekrasan je dečko. Na jesen će u školu, jer sam želio da još ovu godinu uživa u igri. Pomalo je svojeglav - kaže Goran za svog jedinca dodajući kako bi želio da mali živi s njim. Svjestan je, međutim, da bi odvajanje od bake bila velika trauma za oboje, te je stoga odlučio pričekati dan kad će Miran poželjeti živjeti s njim.
- Prije no što dođe k nama, želim riješiti stambeno pitanje. Htio bih malog maknuti iz Vinkovaca. Ondje je više droge nego u Zagrebu. Zagreb je zdravija sredina. Mene je Tamara vratila u život, a Miran je vratio svoju baku. Moja mama je bila tmurna i depresivna, a danas je gledam veselu i sretnu. Nakon svega što sam joj priuštio, veoma mi je drago da opet ima razloga za život - priča Goran prisjećajući se kako je Miranu nakon samo jedne noći u Zagrebu nedostajala baka.
- Moj sin - otkriva - svoje se mame ne sjeća; bilo mu je tek godinu dana kad je umrla. Kad dođe vrijeme, sve ću mu reći i objasniti. Ništa ne treba tajiti, jer se sve ionako sazna.

Zbog rada na novom albumu Goran čak tri mjeseca, što mu se prvi put dogodilo, nije vidio sina. Veoma mu, veli nedostaje. Bilo bi drugačije, dodaje, kad bi imao automobil.
- Počeli su mu zubići ispadati. Žao mi je što nisam tad bio s njim, ali najbitnije je da je zadovoljan i sretan. Često se čujemo preko telefona. Pohvalio mi se je da je krenuo u malu školu za kojom je poludio. Odmah je našao prijatelje. Na žalost, ja nisam bio takav. Ja sam iz škole bježao. Malo sam se za Mirana bojao, jer u ulici nije bilo njegovih vršnjaka za igru. Mama mi kaže da je sve u redu. Glazba ga ne zanima, ali ne voli kad mu kažu da mu tata ne zna pjevati. Jednom mu je druga baka rekla: "Tata ti pojma nema o pjevanju". Veoma se naljutio i nije htio cijeli dan s njom razgovarati - smije se Goran pričajući kako nitko ne smije mijenjati program ako Miran gleda tatu na televiziji.

Uzimajući suprugovu ruku, Tamara kaže da je on iskren čovjek koji je spreman priznati grešku i na blag način ukazati na tuđu. Ističe kako je, osim onog što se govori, bitan i način na koji se govori. Ako među mladim bračnim parom i dođe do nesuglasica, sve se riješi nakon desetak minuta. Oboje priznaju da sve što pričaju izgleda idealno, romantično i gotovo nestvarno, ali, kažu, oni doista tako žive.
- Goran je potpuno drugačiji muškarac od svih koje poznajem. Nježan je, pomaže mi u svemu. Pere suđe, vješa rublje, ne psuje, zapravo je vrlo inteligentan - opisuje Tamara svog životnog partnera koji je, kako priznaje, od svoje 14 godine bio na ulici. Ipak, nije nikad psovao, zbog čega su ga čak i kolege iz benda zadirkivali da je "dečko iz fine obitelji".
Bare i Tamara 2- Album "Izgubljen i nađen" posvetio sam svim izliječenim ovisnicima i onima koji se tek liječe i traže put iz pakla heroina. Svojim primjerom pokušavam pokazati da se može pobijediti, a klincima poručujem da drogu ne smiju nikad ni probati. Nikakvu. Ja sam počeo s lakim, kao 15-godišnjak, a četiri godine kasnije već sam bio na teškima. Svi ti otrovi su me jednostavno blokirali. Nekoliko sam se puta pokušavao izvući. Liječio sam se, ali i ponovno vraćao. Imao sam apstinencijske krize. Shvatio sam da osim velike volje moraš imati i podršku i motiv da izdržiš. Ja sam to sve našao u Tamari - priča Goran koji je zadnji put čašicu vina popio prije tjedan dana, kad je slavio šest mjeseci braka s Tamarom.

Upravo je njoj i sinu posvetio pjesmu "Zato te volim" koja otvara njegov album. Jer, njih dvoje su mu pomogli izdržati prve dane odvikavanja, kad je bio najranjiviji.
- Pjesma "Način poseban" prekrasan je ljubavni blues, samo za moju suprugu. Pjevam joj kako mi je teško kad je i njoj teško. U pjesmi "Ne pomišljaj na kraj" govorim Tamari kako dolazim k sebi. Pjevam o tome što sam naučio kroz život. U skladbi "Ništa lažno" pjevam o heroinu i ovisnosti, dok je "Pokreni se" zapravo album u malome. Govori kako se ne valja uljuljkivati u lažnu sigurnost - priča Goran o svom novom albumu koji je snimio s bendom Plaćenici.
Na promociji u zagrebačkom klubu Sax dogodilo se nešto što ga je vrlo dirnulo. Prvi put u životu mu je, kaže, prišla nečija majka, majka Nikole Marjanovića, i rekla da joj je drago što njen sin svira s njim. Dotad su roditelji svoju djecu od njega tjerali kao od vraga.

- Svakom bih svećeniku i političaru dao knjige "Razgovor s Bogom" i "Život u zoni" koje govore kako treba razmišljati, moliti i jesti. Njih sam preporučio i Ivici Račanu, koji mi je simpatičan, a kad je za to čuo moj tata, pomislio je da sam pijan. Pitao sam premijera kakvo mu je zdravlje, kako izlazi na kraj sa stresom - priča Goran ističući da su ga proglasili državnim ljubimcem. Međutim, njegov angažman, objašnjava, nema veze s politikom nego s promjenama koje je priželjkivao da se dogode. Želi bolju budućnost sebi i svom sinu.
- Goran je najprije promijenio mišljenje o sebi, a tad su ga počeli drugačije gledati i drugi. Shvatio je svoje vrijednosti, zapamtio da ne valja loše misliti i prizivati loše misli. Sam je sebi kroz pjesme prorokovao neke stvari - kaže Tamara nježno pogledavajući supruga koji je kimnuo glavom prisjećajući se da je prije 16 godina pjevao da mu je svijet razrušen i da ničeg više nema.
- U pjesmi "Divlje duša", koju sam posvetio pokojnoj supruzi, pjevao sam: Gledaj me mrtvački gadno, gledaj me hladno. Jednostavno sam sve to prizvao - kaže.

Tamara je rodom iz Novog Vinodolskog, gdje joj još živi majka. Otac joj je umro prije devet godina.
- Moja mama - kaže Tamara - radi u osnovnoj školi i, naravno, zbog svog zeta ponekad doživljava neugodne komentare. Svi joj dijele "dobronamjerne" savjete. Kažu: "Jadna Tamara, pa mogla je i bolje izabrati". Majci sam ispričala sve o Goranovom životu i kad je osjetila moje poštovanje i ljubav prema tom čovjeku, rekla je kako osjeća da je dobar.

Goran, pak, kaže da je Tamara prva djevojka koju njegov otac nije gledao ispod oka i s kojom satima može pričati. Oboje se slažu da ljudi koji nisu imali problema i trauma ne znaju cijeniti i uživati u vrijednostima poput ljubavi, sreće, zdravlja i mira.
- Volim je pitati koja mi košulja bolje pristaje. Ona me hrani, voli, pazi i mazi. Volio bih da jednom imamo svoj krov nad glavom i to negdje na moru, u Istri. U Zagrebu sam samo zbog posla, a Vinkovci me uopće ne privlače - priča roker koji je okrenuo novu stranicu života.
- Ima dana kad uopće ne pričamo. Bitno je samo da smo zajedno. Oko podneva znamo gledati sapunice zbog čega se prijatelji šale na naš račun. Ali, Goranu i meni je lijepo, volimo se, smijemo i uživamo.


Napisala: Mirela Bartolić

 
Recenzije albuma i koncerata Mapa stranica/pretraga stranica Linkovi na druge stranice Tabulature Index svih slika Interviewi Nesluzbena biografija Raspored koncerata Guestbook/knjiga gostiju Ostalo Zvucni zapisi Vijesti Diskografija Naslovna