Klik
Magazin 04/05/2001
Ponovo učim razgovarati
Tjedan dana uoči velikog koncerta Gorana
Bareta i njegovih Plaćenika, prilikom kojeg će u Tvornici promovirati
svoj prvi solo album "Izgubljen i nađen", razgovarali smo s nekadašnjim
liderom Majki o njegovom novom albumu, novim pogledima na život, grijehovima
iz prošlosti, planovima za budućnost...
 Kako
se osjećaš točno tjedan dana prije promotivnog koncerta u Tvornici?
Uzbuđen sam jer, osim promotivnog koncerta u Sax Clubu,
koji je bio samo zagrijavanje pred novinarima i kritičarima, i kratkog
nastupa na Crnom mačku, ovo će biti naša prva svirka pred širom publikom.
Veselim se što ćemo toj publici napokon moći pokazati kako zvučimo
i izgledamo uživo.
Jesi li u potpunosti zadovoljan s albumom
Izgubljen i nađen i koliko si njime do kraja uspio izraziti ono što
si, u samom početku ulaska u studio, želio?
Da, to je to. Htio sam s dobrim glazbenicima napraviti
nešto potpuno novo i mislim da sam uspio u tome. Moram reći da je
ovo jedini moj album koji stalno mogu slušati ispočetka ponovo i ponovo,
a da mi nikad ne dosadi. Svaki put kad kod slušanja u nekoj od pjesama
otkrijem nešto novo, to me totalno oduševi. I sve pjesme na albumu
su mi podjednako drage.
Jesi li, unazad nekoliko godina, mogao pretpostaviti da ćeš jednog
dana započeti solo karijeru i istovremeno okupiti oko sebe ekipu tako
vrsnih i renomiranih glazbenika?
Pa baš i ne. Znao sam da ću jednoga dana snimiti solo album,
ali nisam znao s kim ću svirati. Kad sam počeo napokon okupljati ekipu,
svi koje sam zvao su se i odazvali. Prvo sam razgovarao s Dubravkom
Vorihom, Krunom Levačićem i Davorom Rodikom o tome da mi sviraju na
mom prvom solo albumu, ali moja ideja je bila da, osim toga, i autorski
sudjeluju u njegovoj realizaciji. Oni su pristali, a nakon toga se
sve počelo spontano odvijati i okupila se sjajna ekipa. Pridružili
su nam se Kraljić, bivši gitarst Pipsa, te Rodik i Rista iz Plave
trave zaborava. No, čak i kad su krenuli ti konkretni dogovori sa
sadašnjom postavom Plaćenika, nisam mislio da će oni to tako ozbiljno
shvatiti. Međutim, na kraju se ispostavilo da su oni to itekako ozbiljno
shvatili, a ja sam i više nego zadovoljan.
Na koncertu u Tvornici snimat će se i spot...
Da, snimat ćemo spot za pjesmu Put ka sreći, i to pod redateljskom
palicom Zorana Peze. Najljepše mi je svirati pred 1000 do 2000 ljudi
i mislim da je Tvornica idealan prsotor za promociju ovog albuma i
snimanje tog spota. Stage će izgledati sjajno, bit će dobra rasvjeta,
vjerujem da će atmosfera biti fantastična... - mislim da će svi koji
dođu biti vrlo zadovoljni.
Hoćete li odsvirati i nešto od repertoara
Majki?
Da, ali te pjesme će biti izvedene u sasvim drugačijem
aranžmanu. Mislim da su ti aranžmani puno zreliji i da te pjesme tek
sada zvuče onako kako trebaju, tek sad su dobile onaj štih koji im
je prije nedostajao. U Majkama jednostavno nismo mogli i nismo znali
to tako odsvirati. Nismo bili ni tehnički ni duhovno zreli za to.
Jesi li ostao u kontaktu s članovima Majki?
Osjećaš li nostalgiju za svojim dugogodišnjim bandom?
Pa čujem se i ponekad vidim uglavnom s Kilmisterom (Nedjeljko
Ivković) s kojim sam dobar prijatelj još od osnovne škole. Thomas
je pokrenuo svoj stari hevy metal band Anasthasia tako da puno radi
i nema baš vremena, a Kruno je skoro 12 godina mlađi od mene pa smo
se možda i zbog tog razloga malo pogubili. Mogu reći da nema nostalgije.
Danas mi je znatno bolje, imam puno širi prostor u kojem mogu djelovati,
nisam više sputan glazbenim ograničenjima banda, ali i njihovim psihičkim
stanjima. Sam sam, sam odlučujem o tome kako će nešto finalno zvučati...
Koliki je bio utjecaj sredine u kojoj su
članovi Majki odrasli i živjeli?
Pa, valjda velik... Vinkovci su bili grad vlakova... Veliko
željzničko čvorište iz kojeg je skoro svake tri sekunde polazio vlak.
Vlakovi, pruge, cesta, stalna prisutnost putovanja... - sve je to
ostavilo traga u svima nama. Sad mi se čini da Majke ustvari nikad
nisu bile urbani band. Više smo bili band ceste, putovanja, vožnje,
nezaustavljanja...
Vratimo se na tvoj novi album... Čini se
da si njime proširio krug slušatelja...
Da, mislim da sam s ovim albumom, osim stare i vjerne publike
Majki, pridobio i jedan potpuno novi krug slušatelja koji možda prije
i nije bio baš oduševljen repertoarom Majki. Dosta ljudi koji već
imaju punoljetne klince, dakle malo starija publika, jako dobro reagira
na album. Ponekad me ti veliki klinci zaustavljaju na ulici pa traže
autogram i za sebe i za svoje roditelje... Super mi je što imam album
koji mogu slušati različite generacije u jednoj obitelji, nisam više
ograničen samo na neki ciljani dio publike... Ja sam samo običan čovjek
i moje su pjesme sasvim obične, namijenjene i mladima i starijima.
Izuzetno mi je drago da se proširio taj krug ljudi kojima se sviđa
moja glazba, a osim po reakcijama medija i publike, to se osjeti i
po tempu kojim se prodaje album.
A kakvi su komentari kolega iz branše?
Pa od glazbenika se družim skoro jedino sa članovima Plaćenika.
Nisam baš socijalan tip... Skoro od svoje petnaeste godine bio sam
non-stop među ljudima, stalno na ulici i u nekom metežu, na koncertima
te stalno netko vuče za ruku, svi traže odgovore... A meni je sve
to skupa već odavno dosadilo i žudio sam za osamom, tako da sad vodim
puno povučeniji život i imam znatno manje kontakata s ekipom sa scene.
Sretan sam kad mogu mirno šetati ulicom, a da mi nitko ne dobacuje
Bare, legendo!. Danas živim u sa suprugom u Utrinama i tamo su se
ljudi već navikli na mene, pozdravljaju me samo s Bok! i nitko mi
ne dobacuje Legendo. U tom kvratu sad imam puno poznanika i tamo sam
vrlo zadovoljan. Vrlo rijetko izlazim u grad.
Padaju li ti teško sve medijske obaveze koje
moraš odraditi, brojni interviewi i slično...?
Ah, već sam se navikao. To je dio posla koji treba odraditi
kako bi ljudi znali da si tu, da si snimio novi album, da imaš koncert...
S tim sam se već odavno pomirio.
Kakvu su planovi za skoriju budućnost? Turneja,
možda novi album...?
Da, baš se spremamo za turneju. Osim svirki u Zagrebu,
obići ćemo Dalmaciju, Slavoniju... Mislim da ćemo idućih godinu dana
dosta svirati. Iduće ljeto ćemo najvjerovatnije početi sa snimanjem
novog albuma.
Imaš li već sad predodžbu o tome kako će
on zvučati?
Bit će bolji. Ustvari, neće biti bolji već drugačiji. Mislim
da ću u suštini, u dubini duše, ostati i dalje blues orijentiran,
ali želim još istraživati i poigravati se s nekim drugim glazbenim
vrstama. Čini mi se da kombinacija modernog rock izričaja i stare
izvorne narodne glazbe zvuči vrlo zanimljivo i sigurno ću pokušati
na novom albumu napraviti nešto u tom stilu.
A koju će priču on pričati? Naravno, mislim
na tekstove...
Već na ovom albumu tekstovi više nisu u tolikoj mjeri ispovjedničkog
karaktera kao nekad, malo sam zašao i u ljubavne teme. Mislim da će
i na novom albumu biti dosta ljubavnih pjesama, a ako ću se baviti
nekim ozbiljnijim temama, onda će one biti socijalne tematike. Bit
će to socijalno-ljubavni album.
U ovom današnjem sastavu?
Ako netko ode, želim mu sreću, no vidim da su ljudi zadovoljni
s ovim što smo napravili i vjerujem da ćemo ostati u istom sastavu.
Što misliš o danas toliko zastupljenoj elektronskoj glazbi?
Pa to je isto jedan od oblika glazbenog izražavanja. Nisam
protiv takve glazbe jer smatram da sve što se događa ima razloga.
Ima mnogih kojima odgovara takav način izražavanja... Tko voli nek'
izvoli, no meni osobno ipak više paše organska svirka.
A što je s internetom? Koristiš li ga možda
kao izvor informacija s kompletne svjetske glazbene scene?
Nemam kompjutor, a bome ni mobitel. Takve stvari mogu biti
korisne, no zasad me ne privlače i nemam potrebe za njima. Totalno
sam isključen i to mi paše. No moram kupiti neki dobar auto pa da
mogu u njemu putovati.
Tvoj pogled na svijet i život podosta se
promijenio... Negdje sam pročitala da ti se jako svidjela knjiga "Razgovori
s Bogom"...
Ta me knjiga oduševila jer je istovremeno jako pametna
i duhovita. Kako još nisam dovoljno smiren da bi sam čitao, supruga
mi čita najzanimljivije dijelove i čini mi se da sam uspio provaliti
neke stvari koje su me jako dirnule. Knjiga je napisana u tri nastavka
i preporučio bih je svima koje zanimaju otkrivanja nekih bitnih životnih
istina.
Naprimjer?
Treba provaliti jednostavnost života i shvatiti da je sve
što ti stvarno treba, uvijek tu nadohvat ruke. Prije sam i sam bio
strašno kompliciran i zato mi je život bio zamršen i težak. Imao sam
te lude epizode s drogama, bio sam pun straha i depresije, događale
su mi se grozne stvari... Na kraju sam se ipak uspio osloboditi svega
toga i sad se polako privikavam na normalan život. Dugo, dugo, skoro
nekih 15 godina, bio sam kao u izmaglici. Zaboravio sam pričati pa
danas ponovno učim razgovarati s ljudima. Zaboravio sam puno riječi
jer prethodni brzi život na cesti nije ostavljao vremena za normalne
razgovore. Sve se svodilo na neki sleng, tako da sam skoro potpuno
zaboravio književno se izražavati. No sada polako napredujem, sve
više i jače...
Razgovarala: S.P. 04.05.2001.
|
|
