Danas
(YUG)
Goran Bare
od "Majki" do Plaćenika
 Uspeo
je uz veliku hrabrost da iz sebe "izbaci" svoje prokletstvo,
koje se zove
heroin. Postao je heroj, sto veoma slikovito objašnjavaju reči u pesmi
"Ništa lažno":
"... Ja sam čovjek, moje ime nije važno.
Sasvim običan čovjek, moje ime nije važno.
Ovo sto pjevam moj je život, moj život, ništa lažno.
Tražio sam ljubav, pustio srce da nađe cilj,
u hladnoj noći sretoh đavla, ime mu je heroin.
Uzeo mi dušu, uzeo ponos, slobodu
Ostalo je samo tijelo i glas što stenje - Više ne mogu..."
Iskreno do bola, Bare govori o prokletstvu koje je preživeo i nadživeo.
To je priča o heroinskom paklu i o demonima koje u čoveku taloži "rajski
prah užitka", o patnji i jadu, ali i grčevitoj žudnji za životom.
Po oceni većine kritičara, pesma "Nista lažno" je najbolji
bluz ikada snimljen diljem ex-jugoslovenskih prostora. Slede: "Ostat
ću svoj"," Pokreni se", "Način poseban",
"Prolaznost te spoznala", "Ne pomišljaj na kraj",
"Neka se čudo desi" i "Put ka sreći". Poslednja
pesma na ploči, odnosno živa svirka pred publikom, ovih dana može
se videti na drugom mestu top-liste video spotova "Hit depo"
na HTV 3, dok je kuriozitet da je album snimljen uživo, bez publike,
u zagrebačkom klubu "Sax". Baretove reči ponovo dokazuju
njegovu iskrenost, ogoljenu do koske, o čemu govori i naslov albuma:
"Izgubljen i nađen". Sve u svemu, pred publikom je utobiografsko
delo posvećeno "svim liječenim i izliječenim ovisnicima o heroinu
i alkoholu", kako piše na omotu ploče. Tako, donedavno, frontmen
"Majki", danas jezdi širom ovih prostora sa novom klapom,
kojoj je nadenuo ime "Goran Bare i Plaćenici". Nakon nedavne
slovenačke turneje, ovog pakleno vrućeg leta, sreli smo se u Ljubljani
i za čitaoce Danasa razgovarali smo sa autorom i frontmenom Goranom
Baretom.
Da li je vas novi muzički manir u bluz fazonu, otkrovenje ili povratak
korenima?
- Oduvijek sam volio blues, pogotovo folk blues.
Neko je taj saund nazvao Slavonski bluz?
- To su sve vrsni muzičari jazz-rock-contry opredjeljenja. Dva člana
su iz legendarne grupe "Plava trava zaborava". Zajedničko
nam je da smo ispizdili i odlučili zatvoriti se u klub "Sax".
To je najljepše razdoblje u mom životu. Snimili smo ploču za našu
dušu.
Vaša nova ploča ima autobiografski karakter.
Koliko vam je sada lakše, kada ste nam otvorili svoju dušu?
- Kako sam živio poslijednjih 18 godina, to se moralo dogoditi. U
meni je puklo 1999. godine. Doktori su mi rekli prekinuti, ili...
Odlučio sam da to učinim odmah. Iako sam još uvijek na metadonu. Nisam
čist i još uvijek sam ranjiv. Ali postigao sam cilj.
Trenutno ste na turneji: "Pali su"
Rijeka i Zadar. Kako Vam koncerti danas zvuče?
- Svaki koncert je priča za sebe i uvijek netko od nas napravi spontano
iznenađenje. Osjećam se kao 1984. godine kada sam počeo s "Majkama".
Pored onih, koji su vam ostali verni do danas,
dobili ste i novu publiku?
- Lijep je osjećaj, kada ti priđu članovi jedne obitelji i zamole
te za autogram. Djeca tinejdžeri i roditelji pedesetogodišnjaci. Staro
i mlado, zajedno. To mi je najdraže.
Koncerti vam dobro idu. Svi vas traže. A,
kako se prodaje ploča?
- Za tri mjeseca prodano je nešto manje od deset tisuća.
Možda bi želeli nekoga da pozdravite u Jugoslaviji?
- Prenesite moje pozdrave Canetu, Antonu i Giletu.
Zmagoslav Herman
|
|
