Poslije koncerta kojeg su Majke održale u klubu Jabuka (koji se
nažalost nalazi pred zatvaranjem!) 11/07/1999, Bare je dao par izjava
Vidikonu i Večernjem listu. Bio je uznojan, sretan (pokraj njega stajala
je njegova djevojka) i clean. Ima li ljepšeg prizora od toga
za svakog ljubitelja Majki?
Vidikon
12/07/1999
-Bilo
je dobro. Mi smo svirali uobičajeno... mi uvijek damo toliko ljudima.
Ljudi su to osjetili, tako da su nam uzvratili pjevanjem, pljeskanjem,
urlanjem i tako. Bilo je super.
-Tu sad ima i naše stare publike
koja nas prati još iz osamdesetih, a ima i klinaca koji su jučer čuli
za nas, tako da je to sve izmiješano. Ali meni je drago što ljudi dolaze,
mislim, zbog toga radim to, zbog njih izlazim na binu. Nije mi bitno sad,
da li je netko pametan ili glup, da li je netko intelektualac ili nije,
bitno je da dođu ljudi i da slušaju mene šta im ja pjevam.
-Ja sam veliki zaljubljenik
bluesa. Uopće nije mi bitno, da li će to publika nešto pretjerano prihvatiti
ili neće, meni je bitno da je moja duša zadovoljna. I srce. I to je to
-Sad sam malo napravio odmak
od sebe. Sad više toliko ne pjevam o sebi, pjevam o onome što vidim. Tako
da bi se to moglo nazvati nekim socijalnim pjesmama. Ne samo socijalnim,
sad više pjevam o svijetu oko sebe a nekad sam pjevao o svijetu u sebi.
Znači, nakon svega onoga što sam preživio sad sam napokon čovjek. Mogu
pogledat oko sebe.
-Desilo se to što sam se oslobodio
svih tih maligana koji su me proganjali a tu se desila i moja velika ljubav
- moja djevojka Tamara koji mi je tu također jako pomogla, a i moj sin
Miran. Tako, puno pozitivnih stvari koje sam doživio, tako da više nisam
onaj autodestruktivni mladić od prije četiri godine.
-Ako vjeruješ u sebe i ako
vjeruješ u ono što radiš, onda ti nitko ništa ne može. Majkama više nitko
ništa ne može.
Večernji
list 13/07/1999
- Sretan sam jer sviram u klubu koji volim, za ljude koje volim.
No užasno sam ogorčen jer u njemu sviram posljednji put. Ovo zatvaranje
je golema sramota za Zagreb, a najžalosnije je što ništa ne možemo
učiniti jer su jači od nas. Ja po tom pitanju ne mogu napraviti
ništa, osim vikati. Ali što onda? Ljudi će pljeskati. Reći će: "Tako
je Bare". I na tome, na žalost, sve ostaje - rekao je Bare nemoćno
sliježući ramenima.
|
|
